Home: Srpski film 1896-1918

Ovo je prvi deo projekta o razvoju srpskog (i crnogorskog) filma,
od prvih koraka do najnovije produkcije...

Production and exploatation

   

SINEMATOGRAF BRAĆE LIMIJER

Sinematograf braće Limijer u Beogradu

[Patent]   Demonstracije i prva javna projekcija   Kinematografija

 

 
  PATENT
   
  Sinematograf braće Limijer se pokazao praktičnijim nego drugi paralelni pronalasci: on je mogao da snima, uz pomoć lampe da kopira materijal i, uz pomoc iste lampe, da prikazuje pozitiv kopiju. Ekipu su obično sačinjavali dve osobe: snimatelj  i tehničar - pratilac kamere; njih dvojica su bili i kinooperateri prilikom prikazivanja i laboranti prilikom procesiranja filma...
   
  Godine 1895. u svetu je postojalo preko stotinu raznih aparata (samo u Francuskoj je bilo registrovano 127 patenata) koji su snimali i projecirali »žive slike«. Braća Limijer nisu prnašla ništa što već nije bilo tehnički rešeno, ali su načinili poslednji i najznačajniji korak u oživljavanju slike i u njihovom pronalasku su se stekli svi uslovi koji definišu kinematografiju:  
  1. da se radi o fotografskoj analizi pokreta,

  2. da se pokret projecira na ekran,
  3. da se fotografisani pokret oživljava na ekranu u svom prvobitnom obliku, i
  4. da se to odigrava pred publikom.

sfreres.jpg (15478 bytes)

Braća Luj (1864-1948) i Ogist (1862-1954) Limijer su bili visoko tehnički obrazovani ljudi, saradnici i partneri oca Antoana u njegovoj fabrici fotografskog materijala i opreme u Lionu, od koje je u to vreme u svetu jedino bila veća - Istmanov Kodak.

 

 

Poznavali su do detalja sva dostignuća u oblasti kinematografije toga doba: radove Edisona, Diksona, Marea, Anšica, Demenija... Septembra 1894. Antoan je u Parizu, na demonstraciji Edisonovog kinetoskopa, kupio jedan kinetoskop. Braća su pokušala da ga preprave i da sa njime projeciraju sliku na ekran.  

 

kinetosc1.jpg (20340 bytes)

Edisonov kinetoskop

 

Pošavši od toga da ljudsko oko ima sposobnost da zadrži osećaj slike u vremenu od 1/10 do 1/8 sekunde od trenutka kada njegov svetlosni nadražaj prestane i da je, da bi se postigao kontinuitet pokreta, potrebno da za 1 sekund ispred ljudskog oka prodje 16-20 slika s tim da vreme njihove zamene bude što kraće, Limijeri su pristupili konstrukciji aparata koji bi 16 puta u sekundi zaustavljao filmsku traku da bi se ona eksponirala (ili projecirala). Luj je predložio da za povlačenje trake koriste »ekscentrični prenosnik« koji se koristi u tkačkim i šivaćim mašinama.

 

Tako je »grajfer« dobio ulogu koju ima i danas (pre njih je grajfer koristio Demeni; Dženkins i Armat su pokušali da ga primene u svome projektoru, ali pravo rešenje je dao Luj u svojoj kameri).

 

 

Genijalno jednostavan aparat je imao nepromenljivi sektor i precizan mehanizam za isprekidano kretanje filmske trake koji se lako pokretao ručicom: jedan okret u jednoj sekundi je omogućavao snimanje 16 sličica. Na kameri/projektoru #80 optika je bila Carl Zeiss, objektiv Tessar f/6.3 56mm broj 83073. 

 

 

 

limproj3.gif (20745 bytes)

Tehnički crtež
kamere b. Limijer

Kinematograf bracce Limijer

Kamera b. Limijer

Kamera Pate

Kamera Pate

Limijerova kamera/projektor

 

Filmska traka je bio Edisonov celuloidni negativ širine 35mm (format fotograma 4:3) sa okruglim perforacijama koje su bile (po jedna) sa svake strane fotograma. Eksponirani negativ se razvijao, sušio i umetao ispred novog neeksponiranog negativa u kameru. Okretanjem ručice i osvetljavanjem pomoću modifikovanog Moltenijevog projektora za dijapozitive eksponirala se »pozitiv« kopija koja se razvijala i sušila.

 

Uz umetnutu pozitiv kopiju u kameri, ovoga puta osvetljenu istim modifikovanim Moltenijevim projektorom kroz otvorena ledja kamere, uz ponovno okretanje ručice kamere (brzinom potrebnom za protok 16 fotograma u sekudni), filmska kamera se pretvarala u filmski projektor!

 

 

"Aparat za dobijanje i posmatranje hronofotografskih snimaka" su braća Limijer patentirala 13. februara 1895. godine (patent broj 245.032), uz još četiri kasnije dopune: 30. marta (kada je aparat dobio naziv "Kinematograf"), 6. maja 1895., 28. marta i 28. novembra 1896. godine. Odmah po patentiranju braća Limijer angažuju Žila Karpantjea, tada najpoznatijeg konstruktora fotografskih uredjaja. Karpantje im izradjuje savršeni uredjaj: jednostavan za rukovanje, koji može da snima - a uz pomoć modifikovanog Moltenijevog projektora za dijapozitive da kopira i projektuje film.

 

[Patent]   Demonstracije i prva javna projekcija   Kinematografija

Sinematograf braće Limijer u Beogradu